MONASI ŽIVE ZA NEBO

Slušati o monaštvu ne znači i saznati nešto više o tome, jer postoje stvari o kojima se govori, ali i one koje se žive. Monaštvo je tajna budućeg vijeka. Kao što su anđeli svjetlost monasima, tako bi i monasi trebalo da budu svjetlost ljudima svojim načinom življenja. Monasi ne žive za zemlju, žive za nebo, ne odbacujući time ovozemaljsko. Monaško povlačenje iz svijeta j​e usredsređivanje na život sa Bogom, usredsređivanje na Onoga koji nam zbog svakodnevnih poslova izmiče. Monasi Boga hoće cijelog, žele stalno da budu sa Njim, stalno Njega da gledaju i u tome se sastoji sav monaški život, neobičan za ovaj svijet. Ima svijet poštovanja za monaško življenje, ali da li ima i razumijevanja? Ljudima iz svijeta čini se da monaškim načinom života iščezava ličnost, prije svega u zavjetu poslušnosti gdje se odbacuje svoja volja i način rasuđivanja, da bi se prihvatila Božanska. Ali mi svoju volju odbacujemo zbog svoje grešnosti čime korijen te grešnosti stavljamo po strani i idemo na nešto drugo "ne onako kako se to meni čini nego kako to neko drugi kaže". A tu je ponovo i uvijek Bog koji će dati da taj drugi kaže po Njemu, naše je samo povjerenje. Autor teksta Da bi shvatili monaški način razmišljanja, gledajte malo kako monasi svijetle i biće vam jasno, jer Bog je taj koji nam daje radost, ne mogu ljudi sami sebi radost da stvore. Zbog ovakve poslušnosti i odricanja od zemaljskog, čak i od sopstvene porodice da bi čitav svijet postao ta porodica i da se ljubav ne bi ograničavala na jedan uski krug, Bog daje monasima radost da žive kao što je Hristos živio na zemlji i kako ćemo, ako Bog da, svi živjeti u budućem vijeku. Iguman Cetinjskog Manastira - Luka (Anić)